Stayinto · Região administrativa
Primorje-Gorski Kotar
Buk i jela spuštaju se niz planinu u tamnozelenom valu, a zatim, negdje iza posljednjeg grebena, zemlja jednostavno prestane i Jadran ispuni kadar. Taj jedan skok od šume do mora cijela je logika Primorsko-goranske županije, područja koje obuhvaća dva krajolika što kao da pripadaju različitim zemljama.
Primorje-Gorski Kotar
U unutrašnjosti, uzvisine Gorskog kotara djeluju hladno i sporo. Sela leže na čistinama izrezanim iz šume, a vapnenac pod nogama prepun je ponora i suhih jaraka koji gutaju kišu pa je vraćaju negdje drugdje. Risnjak i šume oko njega tihi su na način da i običan razgovor zvuči glasno. Krenete li prema vodi, karakter se ponovno mijenja. Kvarnersko primorje strmije je, gušće izgrađeno i življe, sa starim šetnicama i zaljevom koji se širi ispod ceste. Potom dolaze otoci, Krk, Cres i Lošinj, svaki sa svojim tempom. Krk je najpristupačniji, Cres ima gole brežuljke i suhozidove, a Lošinj čuva mekši, borovim mirisom prožet ugođaj koji odražava njegovu dugu povijest pomorskoga grada.
Dan ovdje može početi u brdima, a završiti na moru bez ikakva osjećaja žurbe. Rijeka, sjedište županije, radna je luka s veličanstvenom obalom, tvrđavom iznad luke i tržnicom na kojoj ribari i bake pregovaraju za iste stolove. Duž obale Opatija zadržava svoje vile iz doba belle époque i obalnu šetnicu obrubljenu palmama, dok manja mjesta poput Lovrana i Mošćeničke Drage nude kamene stepenice, ribarske brodice izvučene na šljunak i kafiće u kojima se razgovara o buri i ulovu. Crikvenica i Novi Vinodolski imaju ritam praznične obale, duge šetnje uz more i zvona koja se na ranu večer čuju preko zaljeva. Jedete riblju žar s kruhom i maslinovim uljem, pijete nešto domaće i hladno te gledate kako se svjetlo mijenja na otocima preko puta.
Ono što posjetitelje zadrži jest sama tranzicija. Ostavljate hladan miris smole i vlažne kore, prolazite kroz tunel u stijeni i izlazite na slani zrak i topli kamen. Županija od vas ne traži da birate između planine i mora, a većina onih koji dođu zbog jednoga na kraju se vrati zbog drugoga. Kad cesta ponovno zavije prema šumi, zatičete sebe kako već planirate sljedeći posjet, pitajući se koju ste luku propustili i koju stazu u bukove šume još niste prošli.